Litije koje se skoro dva mjeseca održavaju širom Crne Gore, a koje odražavaju neslaganje sa Zakonom o slobodi vjeroispovjesti su ključna za cijelo srpstvo, poručio prof. dr Dejan Mikavica, koji je besjedio na sinoć održanoj Akademskoj tribini u „Srpskoj kući”.
Istaknuti profesor istorije sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu je u okvkru predavnja o srpskoj državotvornosti od 18. do 20. vijeka ukazao brojnoj publici na najbitnije istorijske procese koji su uticali na postojanje i održanje srpske državnosti na prostorima Crne Gore, Srbije i Austrougarske, u vremenu kada Srbi samo sanjali obnovljenu državu.
Poznato je da su Srbi izgubili u 15. vijeku svoje srednjevjekovne sdržave, Duklja i Raška, a taj proces se završio padom Smederevske despotovine 1459. godine. U tom trenutku izgledalo je, imajući u vidu da su se Srbi našlu na području dva carstva - osmanskog i habzburškog gdje nisu mali ni elementarna nacionalna i duhovna, a kamoli politička prava, borba za državu nepovratno izgubljena.
Ali, ono što se pokazalo da ono što predstavlja srednjovjekovne tekovine srpske državnosti ipak je, kako je kazao Mikavica, preživjelo - ostalo u našoj istorijskoj svijest i pamćenju, u samoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi ali i kod najistaknutijih crkvenih i svjetovnih prvaka.
Ideja obnove državnosti intenzivira u poslednjoj deceniji 18. vijeka, jer upravo tada prečanski Srbi u okviru crkveno-narodnih sabora, tada najznačajnije insitucije našeg naroda, definišu nacionalni program sa odreženim državotvornim potencijal. Upravo na jednom saboru, Temišvarskom iz 1790. definisan je prvi srpski nacionalni program u novom vijeku, naglasio je Mikavica. Nekoliko godina kasnije crnogorski Srbi na Martinićima i Krusima, u velikim i čuvenim bojevima protiv Turaka, uspijevaju da stvore ključne pretpostavke za obnovu svoje državnosti okupljanjem crnogorskih, brdskih i hercegovačkih plemena.
– To je početak istorijskog buđenja, Nacionalno buđenje predvodi Crkva. Na čelu borbe Srba u Habzburškoj monarhiji stoji mitropolir Stefan Stratimirović, a Srba u Crnoj Gori vladika Petar I Petrović Njegoš. I na jednoj i na drugoj strani, dakle, Crkva predvodi nacionalni preporod – kazao je on.
Srpski državotvorni prostor još od tog vremena obuhvata Crnu Goru, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, kao i sve ostale zemlje koje naseljavaju Srbi. Već u Hronikama grofa despota Đorđa Brankovića definišu se granice te sanjane srpske države, zbog čega je on završio u zatvoru, jer je to shvaćeno kao opasnost za monarhiju.
– U isto vrijeme događaju se isti procesi na prostoru Beogradskog pašaluka, Crne Gore i Hercegovine i južne Ugarske – kazao je on.
Vjekovna težnja Srba ostvarena je 1918. godine, ali je brzo iznevjerena, smatra Mikavica. Jer, Srbi se odrči od osnovne nacionalne i zavjetne misli. Stvaranjem Jugoslavije i odricanjem od nacionalne države Srbi su upali u vrstu nacionalne depersije i deprivacije sa nametnutom krivicom od međunarodnih faktora.
– Događaji ovdje su ključni za cijelo srpstvo, jer Srbi više nemaju kud. Ponovo na čelo pokreta borbe i obnove stoji Crkva. Branimo poslednjim atomima snage srpsku naciuonalnu samobitnost, vjeru i kulturu - Crkvu. Zbog toga događaji ovdje prevazilaze sva očekivanja i djeluju impresivno. Djeluje na momente neobjašivo da je moguće nakon komunističke tiranije i torture i uništavanja srpskog nacionalnog identiteta na svim prostorima, rasturanja zajedničke države, priznavanja Kosova od strane crnogorskog režima, da je ostalo toliko snage u Mitropoliji i ovom narodu da se pobuni i kaže dosta – poručio je dr Dejan Mikavica.
U predavanje prof. dr Mikavice uveo nas je urednik tribine književnik Budimir Dubak.
S.Ć.